Osmanović, Hanifa


 

 

33. Vječna

 

Da je život
tako lijep
ne bi nam znak života
bio plač
već smijeh.
Duša je vječna sve drugo zemlja,
hrani se i u se prima.
Kreneš li ili se vratiš.
Klekni, Allahu sedždu učini
dlanom je nježno dodirni
k'o dijete što se miluje
po kosi, dok spava.
Bar malo nek duše ostane
u tebi.



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net