Osmanović, Hanifa


 

 

13. Dva oka

 

U predvečerje kad postane
sve blistavije od sunca
ili duboko u noć
uzimam zjene tvoje
dva mudra oka
i započinjem igru suza.
Od svih igračaka na svijetu
ja najsvetije znam
da poznajem tvoje oči
da im se divim i da se plašim
da ću možda jednoga dana
u proljeće, ljeto, jesen il' zimu
morati otputovati
i tvoja dva duboka oka
da vratim Tebi.



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net