49. Nostalgija
|
Poslije mnogo godina
otvorih prostor u kome zaključah svoju bol. Gle! Čudo, čudesno. Bol pretvoren u prekrasni cvijet. Dođi! Uzmi me. Saburom tvojim postadoh miruh. Eh, moj bolu, ti si davno poklonjen meni. Sad je kasno kasno za sve. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |