48. Ostali u pustinji
|
|
Nama suđeno čekanje.
Ništa se ne dogodi. Pupoljci tvoje duše u svitanje da stasaju u đule za mene. Pronađeš izvor u pustinji i šćućuren čekaš da dođem i žeđ utolim. Suze u tišini učiniš morem prekrasne obale. Kojom bi trčali kao djeca dok vjetar češlja kosu umjesto naših ruku. U hladnoći da me griješ toplinom svoje krvi. Ne napuštaš čemu pripadaš nemaš što nije suđeno. Ostali sa željama svako u svojoj pustinji. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |