Osmanović, Hanifa


 

 

46. Šutnja

 

Godinama su trave sazrjevale i košene
cvjetovi cvali i umirali.
Vjetrovi puhali i miris donosili.
U šutnji zbog nje suncokret si bio
i svojom srećom zvao.
Kišom gledao i njene oči
želeći da njene zjene gledaju tebe.
Ponos prekri osjećanja
zbog tebe njena bijela
noćna kosa ostade krvlju nepokapana.
Prošle godine
kao suncokretica
ona se vrti u krug.
Uzalud. Nema te.
Samo pogled i šutnja nijema.
Bliski dušom
daleki tijelom
visoko nad Prokletijama.



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net