Osmanović, Hanifa


 

 

83. Svjetlost u tmini

 

U ovoj tmini
ja svjetiljku ne vidim.
Planeto zemljo, djelu vasione
samo na tebi ratovi se vode.
Stegnuta srca s puškom u ruci
kroz blato, bol, krv i žrtve do slobode.
Mnoge istine u mojoj duši.
Pustite me, sve boli da prebolim sama
jer samo tako postajem
sve jača.
Kad granate grme
i kuršumi zvižde
dok su putanje života i smrti
na istoj razini.
Tjelo i duša zadrhte k'o strune
kad najveće brdo
postaje ravnica.
Ponesen zanosom Allahova puta
u tebi snaga naraste k'o plima
u ušima čuješ
samo huči Drina.



(ofanziva "Čekić i nakovanj", februar-maj 1995.)



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net