Osmanović, Hanifa


 

 

72. Oprosti sine vidu materin

 

Žuborom šapće
talasima miluje.
Kiša će, sijeno nepokupljeno,
snoplje neuklonjeno.
Drina te svojim urocima omađijala.
Prije od mene majke
tvoje ljubavne jade saznala.
Mutna te Drina odnijela.
Oprosti vidu materin
što sam u huji
zbog tvog nestašluka
te riječi ikada izgovorila.
Nadnese mi te mutna
već krvava.
Tražiću te od Višegrada
do ušća u Savu
i tu stati.
U tuđini ne želje rasti ni stasati.
Kazuj Drino drinava rijeko krvava:
Gdje su mu kosti?
Da ih nađem
pa da svoje smirim.



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net