58. Rođeni da Bosnu vole
|
|
Šehidu se ne sklapaju oči.
Prolazim rukom po njegovoj kosi ko mati dok uspavljuje čedo. Ne umirem. Odlazim, reče. Oko bez suza, na usni smijeh. Na rukama mojim umirali su pjevajući a ja sam plakala za njima i što ne bijah šehid. Živim sa željama koje mi u amanet ostaviše. Allahu pomozi ostvarimo onu najveću da bude Bosne i nas u njoj, jer Bošnjak je rođen da Bosnu voli. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |