Osmanović, Hanifa


 

 

53. Besmrtni

 

Kad padaše
i krv sa zemlje spiraše.
Danima i noćima oči plakaše
bol ne oplakaše.
Otišla mladost nemilovana
ostala nejač uplakana
i nedoljuljana.
Starost neudomljena.
Srećem mrtve koji hodaju
raspukla srca
ko zgnječena šljiva
ali ne krvare.
U njima život
jer preživješe bezbroj smrti.
Voli ih narod
ne vole drugi.


 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net