Safeta Obhođaš: Šeherezade u zemlje dugih zima
|
|
(Odlomak)
Nadira je nekad davno pročitala ili čula od Zinete, više se nije sjećala, da život kao rijeka teče pored ljudi, a oni sa obale bacaju njihove mreže ne bi li u toj golemoj vodi upecali svoj dio sreće. Voda je uvijek zamuljana i neprozirna, mreže se bacaju nasumice, tako da se u njih hvata najčešće ono što najmanje žele doživjeti i zadržati u sjećanju. Ali to što uhvate, ne mogu više odbaciti, vuku ga dalje kao nepotreban, ali vječno prisutan teret. Ono što je lijepo, bljesne samo kratko, ali dovoljno jako da im daje iluziju kako vrijedi živjeti.1 |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |