Obhođaš, Safeta


 

 

Pred Sargonov odlazak iz Schöppingena

 

(Kraj maja 1998. godine)


SAFETA: U ovoj zemlji nikad ne dolazi proljeće. Samo pada, pada, već je kraj maja a mi još nismo vidjeli sunce. Danas se malo razvedrilo pa sam požurila u šetnju ali sam zaboravila kišobran. Pljusak me uhvatio na pola puta, vratila sam se kući pokisla ko miš.
SARGON: Ako si poželjela sunce, pođi sa mnom u Jordan, na festival kulture. Održaće se u najvrelijem mjesecu ljeta, u avgustu. Obećajem ti da će svaki dan biti sunčan.
SAFETA: Već treći put spominješ taj festival. Kakve su to manifestacije, šta se dešava na njima?
SARGON: To je internacionalni festival, ove godine će tamo doći folklorne grupe iz različitih dijelova Evrope, iz Čehoslovačke i Jugoslavije, vjerovatno ove nove male Jugoslavije. U Ammanu postoje i rimske ruine koje su preuređene u ljetnu teatarsku pozornicu, ove godine će tu prikazivati predstave iz različitih krajeva svijeta. Zatim pjesnički maratoni, ne samo u Ammanu, mi ćemo sa poezijom gostovati u više jordanskih gradova.
SAFETA: Ali ko to organizuje, ko je tebe pozvao da dođeš.
SARGON: Ove godine je pokrovitelj festivala supruga jordanskog kralja Hassana, kraljica Nur. Dobio sam poziv sa njenim potpisom. Već tri dana razbijam glavu kako ću sastaviti odgovor. Do sada se nisam dopisivao sa kraljicama.
SAFETA: Ideš li tamo zbog poezije ili zbog kraljice.
SARGON: I jednog i drugog. S vremena na vrijeme mi je potreban miris Orijenta, melodija čistog arapskog jezika. A kraljica Nur je osoba vrijedna poštovanja.
SAFETA: Čitala sam u nekim njemačkim novinama da je odrasla i obrazovala se u Americi.
SARGON: A postala jedna vrlo angažovana orijentalna kraljica.
SAFETA: To mi je malo teško zamisliti. U čemu je angažovana.
SARGON: Pa u onom što joj je kao ženi dostupno, kultura, humanitarni rad.
SAFETA: Hoće li i ona biti na festivalu? Hoće li praviti prijem za učesnike.
SARGON: Siguran sam da će održati govor i zahvaliti nam na učešću. Možda ću i lično razgovarati sa njom.
SAFETA: E, to ti ne vjerujem.
SARGON: Donijeću ti dokaz. Slikaću se s kraljicom.
SAFETA: Šta će mi slika, želim nešto konkretno. Možda je ona neka kraljica koja rado poklanja. Reci joj, tamo u nekom njemačkom selu umjetnika trenutno boravi jedna književnica iz Bosne. U posljednje vrijeme su joj izvori inspiracije malo presušili. Sanjala je da bi ponovo oživjeli kad bi joj jordanska kraljica poslala na poklon svoju narukvicu.
SARGON: I ona će ti poslati. Njeno visočanstvo ima puno razumjevanja za umjetnike.
SAFETA: Nemam povjerenja u tebe, kad vidiš lijepu kraljicu, zaboravićeš moju molbu.
SARGON: Pa, pođi i ti sa mnom, pitaj je sama.
SAFETA: Ne, sad je kasno, nisam se prijavila za taj festival, niti dobila poziv, mene tamo niko ne zna. A tako bih željela doživjeti tu orijentalnu kulturnu atmosferu.
SARGON: Onda te pozivam da pođeš sa mnom iduće godine u Maroko, u Marakeš. Ne možeš zamisliti kakav je to grad. Ne jednom trgu, i noć i dan, vrije život. A tek u danima festivala. Tu su derviši probodeni iglama i sabljama, plesačice trbušnog plesa, zmije koje se uvijaju na zvuke svirale... Obecajem ti...
SAFETA: Ne lipši magarče do zelene trave.
SARGON: Šta si rekla, nisam razumio. Je li to na tvom bosanskom jeziku?
SAFETA: Jeste, to je jedna bosanska poslovica. Bio kod nas neki čovjek, imao magarca, ali mu u ljeto nije nabavio dovoljno hrane za zimu. I naravno, jadna životinja je uskoro izgladnjela a gospodar ju je počeo moliti da se strpi, uskoro će proljeće pa će ponovo početi rasti svježa trava. Od toga je nastala poslovica za one koji daju prazna obećanja, dragi magarče, nemoj sad krepati, uskoro će sve livade ozelenjeti.
SARGON: Ne znam što si tako nepovjerljiva. Do sada sam ispunjavao sva svoja obećanja. Bolje razmisli kako ćeš se dotjerati za festival.
SAFETA: Dotjerati?! Nemam pojima o tome, imaš li ti neki savjet?
SARGON: Kad dođemo u Marakeš prvo ćemo morati otići na bazar i kupiti ti dugu sjajnu odeždu i ukrase za glavu. Kraljičine narukvice već ćeš imati, pa ćemo ti izabrati još halhale za nogu. To zveckanje halhalama pri hodu ima neku tajnstvenu moć.
SAFETA: I to je sve?!
SARGON: Nije, ali gdje je tvoja mašta, ti bi sama mogla smisliti šta ti još treba.
SAFETA: Neki opojni miris?
SARGON: Ne samo to. Hajde, sjeti se, kako bi ti opisala jednu princezu iz 1001 noći.
SAFETA: Pa, morala bih okniti nokte u crveno i staviti debeli sloj surme oko očiju.
SARGON: To je otprilike sve. Sad se pogledaj se u ogledalo, vidi kako ti stoji.
SAFETA: Radije ne. To se ne da zamisliti. Znam da bi mom slavenskom tipu, bijeloj puti i plavim očima ta nošnja orijentalnih ljepotica stajala kao žabi gaće.
SARGON: Opet neka bosanska poslovica.
SAFETA: Naravno, mi imamo poslovicu za svaku priliku. Poziv na festival, kraljičine halhale, zlatne haljine, sve zajedno, obećanje - ludom radovanje.



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net