Obhođaš, Safeta


 

 

Mala šetnja kroz Schöppingen

 

(kraj maja 1998.)


SARGON: Kakva je ovo Šparkasse, kad se u njoj ne može razmijeniti više od 20 dolara.
SAFETA: Nije ovo neka velika gradska nego mala provincijska banka za sitne razmjene, budi zadovoljan što si i to dobio. A sad, kad smo obavili tvoje 'novčane transakcije u gotovini', mogu te ostaviti samog da razmišljaš kako ćeš potrošiti toliki novac. A ja odoh dalje, u poštu kod 'Steiner-a'.
SARGON: Idem i ja s tobom. Hajdemo ovuda kroz park, bliže je.
SAFETA: Ti ovdje poznaješ sve puteve, ti si već starosjedilac u ovom selu. Kroz park još nisam prošla.
SARGON: I meni je ovo prvi put. Hej, kakvo je ovo drvo? Nevjerovatno, pa to je drvo iz mog djetinjstva, samo što nije naraslo veliko, neki čudan tut-patuljak.
SAFETA: Kako si rekao? Tut? Nije tut, nego dud. I ja sam u djetinjstvu imala svoje dudove. Samo što nisu, zbog nadmorske visine rasli u mom selu. Dudinje sam brala kad sam išla kod nane u Sarajevo.
SARGON: Dud!? U mom arapskom jeziku to je tut. A tut isto znači i crv, crvić na kojeg se love ribe.
SAFETA: Šta me briga kako je u tvom arapskom jeziku, u mom slavenskom je dud.
SARGON: Ali vi ste to preuzeli iz našeg jezika, samo naravno pogrešno.
SAFETA: Kod nas je crv crv, a dud dud. Dud zvuči puno ljepše od tvog tut, mi Slaveni imamo osjećaj za ljepotu jezika.
SARGON: Vaša riječ je za nas smiješna, ali neka ti bude... Siguran sam da su vaša stabla bila isto ovako kržljava, kao ovaj njemački patuljak. Da znaš kako su veliki i slatki bili naši dudovi na obali onog jezera u gradicu Al-Habbaniya...



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net