Nerkesija, Muhamed

O nebesa, gdje je smilovanje?
Dokle će još progonstvo trajati?
Zar nikad samrtnik ne može
Svoje svjetske grijehe okajati?

Moje žice ko bujica prođe
Kako da se sada zatalasa?
Gorke suze već su presahnule
Od ljubavi meni nema spasa!

Zar nikada o sastanku neće
Pirit' zefir u mog srca gaju?
Zar će uvijek noć rastanka kriti
Mene u svom crnom zagrljaju.

Kol'ko puta sam u pjesmi prozi
Ocrtao šta mi srce peče.
A te iskre, a ti plamenovi
Moje tajne boli ne liječe.

O ne zbori o molbi i strahu
O sastanku i rastanku s dragom!
Za verigam takovijeh misli
Nerkesije nemoj ići tragom.

S turskog preveo: Safvet-beg Bašagić