(Kad mi riječ sa jezika pođe...)
|
Kad mi riječ sa jezika pođe
Ko plamen se iz usta pojavi Zaljubljen sam; stog je moja pjesma Živi izvan goruće ljubavi. Bojim se da zaljubljeni neće Ni u raju naći mira živa, Ako rajske hurije nauče Sve manire stambulskih odiva. Vrijeme dijete načini mladićem, Vrijeme mladića u starca pretvara; S vremenom mlađak postaje uštap, A uštap mlađak - zagonetka stara! Sudbina mada u rukama drži Konjima uzde, što svemir nose, Zašto vremena ne mogu gledat Genije, već ih za rana kose? S turskog preveo: Safvet-beg Bašagić |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |