Mezakija, Sulejman

Zar po putu nema traga,
Kud je prošla moja draga?
Zar u tebe nema more,
Novih vijesti, o lahore?

Međ' Jusufom i međ' njome
Ima ferka oku mome.
Zar u tol'kim ašicima
Nema niko ko vid ima?

Ova bašča od ljubavi
Ko đulistan je ubavi
Da zakiti čelo nade
Zar pupoljka ne imade?

Kada usta ko pupoljak
Prestaviš u đulistanu,
Zaljubljeni ko slavuji
U jedan glas pjevat stanu.

Hajde da se svi skupimo
Ko jarani u mejhani,
Što imamo, da to damo
Pa i biće - sve za piće.
Zar u noćnih uzdisaja
Ne imade nikad kraja?

Ove noći što me more
Zar nemaju klete zore?

Ljubav, što u meni gori,
O mom jadu zar ne zbori?
Pa još prsa sa sto rana
Zar mi nisu isparana?

Na svijetu kaži, saki
Ima l' mudrac ko Mezaki?
Može l' naći jedna dika
Od njeg boljeg umjetnika?

Kad u društvu saki budeš
O rumena moja usta!
I askete s'jedih glava
odriču se žiča pusta.

Zašto stoji krčmarica?
Redom čaše neka nudi
U veselo društvo ovo -
Veseli su došli ljudi.

Pram' usnama ko pupoljak -
o Mezaki, pit moramo,
I ona će divna ruža na vrijeme doći amo.

Pošlje tisuć praznih čaša jednu dâ ti
punu nada -
Pusto vrijeme - i kreće se, kako hoćeš,
ali kada?

S turskog: Safvet-beg Bašagić