Ličina, Refik


 

 

Pastrmka

 

Posvud je muk - tek sovin hűk
Zanjiha vrh vira nit strme:
Ruka se sježi, stegnu u luk
Kanuše prve kapi srmne:

I vodna površ tanko zadrhta
Ko koža kravlja os dok smiče;
Pastrmka nesta - i tek krta
Niska biserja val razmiče.

Vit lovni pruti mogu slomit
I bacit u vir zle udice,
U goru poći, te se sklonit,
Dok Nuh ne umre od žutice...

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net