Ostrvo
|
|
Evo ostva koje vonja
Ko lubina kulašina Na propovjed i kominje. Ni ljuta trna, ni kamena: Podne, petak i pšenica Golijatu do ramena. Ovdje se niko ne tafri hljebom, Blagom u štali ili u dvoru, Nit mladim momcima Uzgajanim Za priplod i kućne razgovore. I premda vidiš galebove I pojni vjetar drobi greben, Pučina nikog ne zanima Niti se krma u vodu umače Bez prijeka cilja i prijeke potrebe... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |