Martovske ide
|
I velim, žunjo, idu dani; ljudi se čude
Naglome miru, Dok niski oblaci ko ponjave Pljuskove niz plot rasprostiru. Ničega novog. I ničeg živog A ni mrtvog u čaršiji. Ne prose ose, Ne cvatu kajsije Nit mlada tikva vrežice širi. Ja ti bolujem. Naše knjige U tekijama ispjevane, Memla satire, il s njima žbiri Podlažu vatre u samštini. Aju sam prodao. Kozice vite Pod nož, iz bijesa i nemoći. I za proljećem, ko smrt, hodim, Ni sebi ni njemu od pomoći... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |