Ličina, Refik


 

 

Martovske ide

 

I velim, žunjo, idu dani; ljudi se čude
Naglome miru,
Dok niski oblaci ko ponjave
Pljuskove niz plot rasprostiru.

Ničega novog. I ničeg živog
A ni mrtvog u čaršiji. Ne prose ose,
Ne cvatu kajsije
Nit mlada tikva vrežice širi.

Ja ti bolujem. Naše knjige
U tekijama ispjevane,
Memla satire, il s njima žbiri
Podlažu vatre u samštini.

Aju sam prodao. Kozice vite
Pod nož, iz bijesa i nemoći.
I za proljećem, ko smrt, hodim,
Ni sebi ni njemu od pomoći...

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net