Makovi
|
|
Volim makove. Ne zbog boje
Ili ugodna prem kobna vonja. Oni su žvaci, azbuka vila A vile kažu - znoj su konja. Jutros su prsli svud po polju, Najviše u ječmu, ječmenoj njivi, Gdje krakat seljak, ushićen, stoji I (klas žvaćući) kao i mi Prigodnom slikom dušu poji: Izlazi jedro sunce Pred bitku, cakli oklop u mrtvaji, Uz obrve, ko bubnjevi, Lupaju damari. I zahržu konji Vrani i zapište ptice crne, i Varvari kreću poljem, ko Makovi nagizdani... No dok zrnje melje šakom, Seljak se već tvrđom slikom maje. Drugo sad je doba, drugi otkucaji. Bezbeli, valjalo bi konja nabaviti Al ne silna Jabučila il Dorata krilovita, Već na pritku oguglalo, vuci vično Smjerno kljuse - da potraje Uz hljeb i gudalo. Uz to, Avgust već je, i fijuču Kose, pa će ječam i makovi Polijegati brzo u otkose... Savci, 27.7. 86 |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |