Dunha
|
|
D. Kišu
Jasno te se sjećam, baščo mrtvih:
Skrušenika tvojih padinom rasutih S biblijskim bradama, pepeljastožutim, Što za suncem idu, kao suncokreti. Trepte lojanice u memnoj magazi, začini i knjige Vonjaju na mora, Dok nečija sjena kao dah uzlazi I razmiče gusti bršljan sa prozora. I čeg se još sjećam? Večernjih šapata Pod krošnjama lipa cvastima osutim; sitan kašalj zatim I zveket lopata, I jeke grobnica, naglo otškrinutih... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |