Divina
|
|
Mre Avdul Lađar, mre s merakom,
Ko melek se uščajio, Ti bi rekao vijek je čitav Uz zemne pute voćke sadio. Niti je crkve, nit džamije Nit kamen grobni rezbario, Il silan evlad u Božje ime Na hljebnoj kori prehranio. I opet, eno, mre divina Uz grdan smijeh i darbuke Dok plaha gurbetka Bedra širi Ispod njegove mazne ruke... Grka čemera, grkih jada I srama pred Bogom i narodom, Jer telal viče: ludom se prašta A munja sijevne i pogodi Kao u trmku, u čardake I roblje - koje mu pamet išteti; Stog radost njegova I stog se, kletnik, Poganom svojom smrću sveti... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |