Pismo
|
Pisala bih ti ovog jutra
al' znam, raniću nebo tvoje, i nećeš pročitati. Drhtavim rukama spalićeš sva slova moja napisana u prostoru obojen požudom, ispresijecan mojom drskošću i pokušaćeš pobjeći, ovoga puta zauvijek. Nećeš moći. Ulazim ovog jutra u dvorište svih naših proživljenih života, gazim bosim stopalima svoje duše po tvojim koracima... i dok moja neobičnost leži u tvom oku pokušavaš da udariš žig, al' sve nestaje u paučini suludih ideja. Ovog jutra bićeš moja želja a ja tvoja snaga, i opet ću te raniti ljubav zaštitnike nema, i mrzićeš me, po ko zna koji put proklinjati i voljećeš... uz usporeni jecaj kiša Pisala bih ti ovog jutra al' nebo adrese nema. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |