Lakota, Aida


 

 

Pismo

 

Pisala bih ti ovog jutra
al' znam,
raniću nebo tvoje,
i nećeš pročitati.
Drhtavim rukama
spalićeš
sva slova moja
napisana
u prostoru
obojen požudom,
ispresijecan mojom drskošću
i pokušaćeš pobjeći,
ovoga puta
zauvijek.

Nećeš moći.

Ulazim ovog jutra
u dvorište
svih naših proživljenih života,
gazim
bosim stopalima svoje duše
po tvojim koracima...
i dok moja neobičnost leži
u tvom oku
pokušavaš da udariš žig,
al' sve nestaje u paučini suludih ideja.
Ovog jutra
bićeš moja želja
a ja tvoja snaga,
i opet ću te raniti
ljubav zaštitnike nema,
i mrzićeš me,
po ko zna koji put
proklinjati
i voljećeš... uz usporeni jecaj kiša
Pisala bih ti
ovog jutra
al' nebo adrese nema.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net