Travar
|
|
Zlatoglave, zlatne li si glave!
Ti mi znadeš trides't i tri trave. Do zdravca me, do rodbine, povedi. Sušno je tijelo, brate, tanka krv i vena, jedinjak, nosa ove hodalice dvije. Predohranu imam, lukovice s ječmom kuham, al sve to, znadem, duši neće prečit da jednoć ne klizne u svijet. Iznosim je jutrom, zalud, na brdo da vidi iza više, da sazna tako je sve. Do zdravca me, molim, povedi, do rodbine. Nisam potrošio minute, zapis na početku. Ako se uhvati prilika, prije no obrva sklizne, može se još vidjeti ura sa odlomljenom malom kazaljkom, i ruka (ne ova, ne druga, ničija) što kotrlja bobu za svaka dvadesetčetiri časa. Samo da popusti čama, da omlahovi žilak između podsise i slabine. Nemoć svaka bi prsla, bolna omaha. Znadeš ih trides't i tri, od žuča travo, zlatni, kumim stoga: do njega nek odahne peta. Evo duše, vodi, sutra je Božiji petak. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |