Putnik na svoju odgovornost
|
|
Koračam kroz noć, korakom dužim od noći;
ko je taj što pored nas ide, treći, nečujan, u nakani da sklad nam priječi, sklad bez kojeg ja ne bih mogao ja biti, bez kojeg ne bi mogla biti ni ti. Koračam, i vidim samo ti me pratiš, trepetljika, blijed milujuć gustiš, ali, znam, i ja i ti i mjesec pustim činimo svijet da nije onog trećeg, što bliz, od daha bliži, uz nas šeće. Koračam, i dva se udaljuju srca, da svako u svom zavjetarju grca. Sjeno, kaži, sestro, da l' to mrca kroz dugu vodiš noć, umjesto mene, umjesto onog što čeka: na javi da se prene. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |