Na umoru čovjek zbori
|
|
Luno, mada mi dugo
nije biti, i blizu mada je prijelaz, drùgo od tebe ne ištem dô da šaneš toj u nizu: Zvijezdo, moja drûgo, polahko niz nebnu klizu klizi, dalek nek' ti je dô! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |