Na sjeniku
|
|
Izvan će mrežice munjā
u ćefin čvrsnut, bez nade. Pune se rupice greda mrakom što šumom lunja da pogled mi gušći bude, da znadem ne da ćutim, ko me odsvakud gleda. Slijep je nad glavom miš, doba sjenči na pòlē. Duboki strepnje su vruci, al - vremešan već, ne mališ - još cìjele igram i pôle ne znajuć šta imam u ruci. Tu, između dva trokuta zračna, sa lepetom, smiljem, zêčke - trenut će nada. I dječak što diljem luta. Kad obzor upali kandilje, vidjet ću meleka: pada! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |