Jasin
|
|
Prolazim pored greblja.
Onaj koji stoji na vratnicama, od strane juga, paravan, može imati put do bližnjeg svoga, bivšeg. On svoje okreće dlanove nauznak, gdje možda je sve, i znade, jer sluša, jer kaže: I mjesecu smo odredili položaj i mijene, tako da on se, uvijek, ponovo vraća sa licem palminog požutjelog i svijenog listića. I puhnut će se poslije u rog, na šta ćemo mi, odozgo, pohitati prema svome tronu Ja pored prolazim greblja. I znam, nejma pametara tog koji pamti onoga što stoji, sa južne strane, na vratnicama. Slutim, ipak: Okreni dlan, Zilhadijo. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |