Ključanin, Zilhad


 

 

Balada o Sani

 

Tamo gdje vriježe kupina gmižu
i tmoružica latima pljušti,
gdje se jošići ka rijeci nižu,
uz potok, gdje zrak zrakom šušti
i zmija drukčiju košulju ljušti -
tamo gdje mnoštvo mnoštvom kipti,
vijuga, sobom skrita, Staza Smrti.

Kad majkama našim bjelilo kose
obaspe, gluhota okoliš stanji
i nevid zamreži zjene, one se
u smiraj spreme. Zavežljaj omanji
u ruci ponesu, i smjerno, uz zadnji
dana ćuh, na crven put se penju -
ka rijeci, mezaru svom se djenu.

šta misle majke tada? Sjećanje da
li im dušu plavi? Il' zrnast znamen
života ostalim slikama ne da
da navru? Dok omču i modar kamen
u smotuljku stišću, džennetski bršljen
da li im se već skutima mota?
Kaži, Stazo Smrti! Gukni, Stazo Života!

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net