Ključanin, Zilhad

Kazati ili ne kazati? Visoka sam roda,
plemić, iz prsta malog umijem iscurit
kaplju u kojoj dubi svijet. Al uđoh
u javni klozet, tamo gdje nužda jednači
kneza i snijet. Na zidovima crteži
i natpisi, kapsijen ovog primitivca.
Mrak nije kriv. Hvala ti Bože
što nisam Srbin. Ne valja vrata
zatvarati, povratiće putnik. Mala moja
stavi dasku na nju, jopet sam je
probiti u stanju! Mrak je nevin...
Bezuman nisam, znam svisoka otresti trunje
iz rukavice bijele. Dok prsti ne taknuše
plavu olovkinu venu. I vodokotlic stade
da moči: učini, učini to, učini.
Popljuvah vršak olovke bez dileme,
plavo po bijelom: Gospodo i gospođe,
zemlja je samo grudvica napravljena
od prljavštine ispod Božijeg nokta.
Pa izađoh, visok. Rumenko. Ulicu cijelu
mogao sam poljubiti u tjeme.