Pušćenica
|
|
Kroz providnu zavjesu lisja pritkaša
gledam kako, znojna i uzavrela, lijehu špinata plijevi. Digla suknju do pasa, pa joj se vitak zračak talasa međunožjem, preko bútā. A meni spasa nema, zanavijek tonem u mezgru bijelu. Plamenja u meni ona! Krijesnice mladićstva prskaju tankim tijelom, i dječaštva mrzle krune se latice. Miloštu ću obnoć, čim prve nebesnice kresnu, odnijet joj krišom. Ogrlice modre da mi splete po vratu bijelom! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |