Okno slućenog svijeta
|
|
Na perilo bahnuh, iz rakita.
Rijeka me zaslijepi, i ti, zavraćena, guzla vilovita, što polama bijelim gûštu pîta. Bjesmo blizu, žuđah baciti lice u drugu gustu: skrita dolja kàpljevinom da zacopti. Na perilu, omagijan, stajah, skriven hučcom rijeke. Brîzak bešumno gaće liznu, a ja, bruconja, al djevac, drhtaja prepun bijah, i nebu sasma blizak. Ne osvrnuv se, milošta tvoja u meni posta prejasna suza. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |