Hangir i kobila
|
Iz prsta nebnog jezdi
jedra i divlja ohmica - na oči joj pala tmica Utrobu joj sočje pláče iz gubica pjena lipti - preko polja razigranog ženstvo kipti Al odnekud, kô da zračni hangir kanu - tad svjetlica sapi liznu, učas planu Njem iskoči crni kolac njojzi šljivca se raspuče - Bože, kako da se kolac kroz iglene uši uvuče Griva prašti pod zubima kičma puca, zemlja se raspada - ali krhka uspaljênka ne popada: Oči u plavet uturila perivojem stere sapi - da Rodilje Svemoguće uđu kapi I briznuše kapi rodne! nebo mrknu, zemlja ruknu - put visina božanstvenih sreća buknu! (29. 4. 1984.) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |