Ključanin, Zilhad


 

 

Hangir i kobila

 

Iz prsta nebnog jezdi
jedra i divlja ohmica -
na oči joj pala tmica

Utrobu joj sočje pláče
iz gubica pjena lipti -
preko polja razigranog ženstvo kipti

Al odnekud, kô da zračni
hangir kanu -
tad svjetlica sapi liznu, učas planu

Njem iskoči crni kolac
njojzi šljivca se raspuče -
Bože, kako da se kolac kroz iglene uši uvuče

Griva prašti pod zubima
kičma puca, zemlja se raspada -
ali krhka uspaljênka ne popada:

Oči u plavet uturila
perivojem stere sapi -
da Rodilje Svemoguće uđu kapi

I briznuše kapi rodne!
nebo mrknu, zemlja ruknu -
put visina božanstvenih sreća buknu!



(29. 4. 1984.)

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net