Alejom divljeg kestena
|
|
Radoznal, uz tebe šutim
alejom divljeg kestena. Dirnem li ovlaš bedro, slutim, zrela iskočit će žena iz tvojih djetinjih zjena. Lijepost se stiče između, aura kada, užarena, iskri trepetljiku-među. Gizdav trepama tvojim, vidim ružičastu špiglu svijeta, vrijeme u kojem se stidim mahovine one što cvjeta bedrom začuđenog djeteta. Evo, i onaj ćutim dûh, slastan, dušo, odgonetam aleje kestena mirluh. Malaksô, prepun sjenā, lakomislen još sam uz te alejom divljeg kestena. Dirnem li ovlaš skute, crljene morat ću pute istražit međ' bedrima tvojim. Mada mi ruke slute halav ponor, drhtav, ja se ne bojim. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |