Ključanin, Zilhad

moja zemlja je klaustrofobična
kao podstanarska soba.
a perivoj je planinska ulica.

(tako bar kaže gaston bachelard)
on je statična sličica
koja stoji stoosamdeset stepeni

u odnosu na svijet: rašljar
tu može tražiti ledeni
izvor, tamni pehar od gline.

jelen može strugati rog,
od njegove pjenaste sline
mravi spravljati mogu grog

i od nozdrve misliti da je bog.
neba toliko da se po njemu
može povući duga. trešnju smjestiti,

i jutro, djelimično svježe. svemu
dodati čovjeka, barem nagovijestiti:
glas koji sočno kune,

spominje se božija tava;
ili: dječarci guraju ćune
u rodnice mladih tikava.

(Sarajevo, 20. 5. 1991.)