Ključanin, Zilhad


 

 

Privatna audijencija

 

Sanjam: kod Tita sam na ručku.
Jastog je ukusna beštija,
srčemo njegove pipke.

Odjednom -
štrpne mu prst,
uplašim se, nepojamno.

Priča mi da ga boli noga.
Ništa strašno - kažem -
otac je imao išijas

deblji od volujske žile,
ali socijalno ga izliječilo,
u toplicama.

Zahvaljujem mu
što je izmislio moj narod.
On odmahne rukom: sitnica.

Tapše me po ramenu:
Čujte, mladiću,
nije bilo lahko, znate,

historija je ogroman krčag
koji se mora
napuniti urnom.

I ja se bezrazložno sjetim
kako sam prvi put
drkao na dekolte Jovanke B.,

tamo između šupe
i poljskog zahoda,
skrivajući u karlici strah...

Opraštajući se,
on mi poklanja kartu Jugoslavije,
prepunu nezdravih pjega sa njegovog lica.



(Sarajevo, 16. 5. 1991.)

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net