Pred oluju
|
|
Mreža na prozorima za jednu nit
gušća je od roja komaraca. Bezbjedan sam, ti si ta nit, tamo je cipcio dunjaluk koji pod perikom krije tri šestice. Pijemo lipin čaj gutljajima mekšim od idinog roda. Držim te za zglob, poredim tvoj i kalemov belenzuk. Ipak, život katkad zamiriše kao tjeme naše tromjesečne kćerke. Nula je katkad elipsa. Sve traje koliko i nestanak slike od ekrana do daljinskog prekidača. Hazreti Alija preže konje, i, evo, čuje se točak kojem je popustila šina. (Istanbul, 4. 4. 1992.) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |