Ključanin, Zilhad

Prešli smo most pod punim svjetlima.
"Kad Brzi gine, nije dovoljna mjesečina",
reče komandant. I to nekako bi logično.

Povrh grada rovovi su iskopani
u obliku slova ba. Ali, ta simbolika,
izgleda, samo se na nebu ogleda.

Došli smo da vidimo sijedog psa.
"Tol'ko je tuklo, da mi se on zavuk'o
među noge, i posijedio za pola sahata."

I umalo da izustim kako je pas
srebren (mjesec je zlatan, ali sve
ispod sebe pretvara u čisto srebro) -

kad osuše granate. Međ' nogama,
osjetim nešto mekahno i dlakavo,
i, vlas po vlas, kako mi, brzo, blijedi.

(Trnova, 15. 6. 1997.)