Ključanin, Zilhad

1.

Često idem na razmjenu. U prtljazima, slutim,
naći ću mirluh kućne dume. Prognanici, međutim,
nerado pomoć prihvate, četnik misle da sam.

Izbacim privjesak na bluzu, znak, odveć, jasan:
polumjesec i zvijezda. Ali - još veći ibret.
Učini im se, valjda, da su, već, stigli na ahiret.

(Travnik, 16. 6. 1995.)

2.

Mi ispalimo jednu granatu.
Oni po nama ospu stotine.
Ludi Sevdalija trči komandantu,

i - dok mu šake glavu mlate -
kroz pjenu, kriči, kroz sline:
"Što ih barkate! Što ih barkate!"

(Bihać, 20-24. 12. 1999.)

3.

Raduje se prijeratni prosjak Apat:
"Dosad nisam imao nikoga. Rat
je srodstvo po bijedi. Sad, svak mi je brat!"

(Zenica, 24. 2. 1995.)

4.

U logoru, brat mi priča,
gradili smo, k'o sužnji, kuće.
Vrh glave, naslažem ćerpića,

i kanafu, bismillom, povučem.
Ona me, međutim, ustranu fikne;
i, mjesto hurijā, vidim - četnike.

(Sanski Most, 14. 8. 1998.)