Ključanin, Zilhad


 

 

Povratak

 

Koraci se sada mjere korijenjem
izniklih jasenova, brzim viticama kupina,
dužim od pletenica moje kćerke.

Nema nijedne stvari koja je nekad bila
nečije ime. Jedino, eno, u budžacima
svečetiri zida, tamo gdje se veseo kikot'o

kućni duh, crvotočina nagriza ostatke
tuđeg boga: drvene grede, čavli, krv što tavni:
Eli! Eli! Lamâ asâvtani?!

Do kućnog praga trideset i tri su daha,
gotovo tri dječija života. Meleka nema,
ako koji ne ispadne iz moje vojničke bluze.

Unutra: mamina ranjika tovarna Celje,
bratova đačka knjižica sa lošim ocjenama,
i suze stare četiri godine, nanizano inje.

Nisam ni radostan ni tužan. Nad svime,
još će zveckati ocila, barem do sljedeće
zime: Trnova, napokon vraćena u svoje ime.



(Trnova, oktobra 1995.)

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net