Istok je uvijek desno
|
|
(Tuzla, 1993.)
Proljeće kasni dvije godine.
Jedino zelenilo što katkad mine vojničke su bluze. Ledenice, doduše, daju infuziju zemlji: suza do suze. Al' oči koje u nebo gledaju ne čekaju sunce nakon kiše, već svjetlost što se jednom pojavi - i nikad više. Istok je uvijek desno. To znam. I da neko briše, znam, u svijetu moje mjesto, i bol pretvara u kovanicu. Ipak, moja sudbina je mala Knjiga ušuškana u hamajli'cu. Sanjam: sa duboke slazim gore, a djeca kraj puta nude jagode u šoljama od lijeskine kore. Dovoljno je da visibaba prokine snježnu skramu. Da poljubim svoga meleka na desnom ramenu. (Bihać, 8. 2. 2000.) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |