Početkom stoljeća
|
|
Danas,
čitavo vrijeme obrće se, za jedan milenij. Čistim dlanom, samo da uščuvam opreznost i red, prašinu spiram s kalašnjikova. U šaren ćup, na čijoj caklini, još uvijek, mladi evropski bog povraća kamen, lažnog sina - u glinu, skupljeno slažem, sloj po sloj. Zaustaviti dah toliko da se ogleda zjenica povrh prhutnog sjaja - sva radost je moja. I moć. Starim. Mladim? I poklopac uzvine prah. Ako utrnem ovaj dan, šepesa kazaljkin krak: velika, velika, mala... Pod prozorom, nešto povraća u mrak. (Bihać, 1. 1. 2000.; po verziji od 13. 6. 1985.) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |