Ključanin, Zilhad


 

 

O jeziku, još jedanput

 

Nekad sam pisao: mliko, vrime, svit,
dok ne bi propjevale stvari.
Dakle, u vrijeme kad je vidit

normalno bilo blagog čovjeka
kako ljudski ni Božiji ne kvari
red, noseći oduvijek i dovijeka

glavu svoju ispod pazuha.
Potom je došao rat; stvari su
postale oči, prsti, uho do uha

na ogrlici skupljača trofeja. Ljudi
sa glavom ispod pazuha nisu mogli
nikog iz mrtvih u žive probudit.

Ne postoje više nijedna usta
u kojima lipo neće zaškrgutati.
Jer, poezija je suha kao ustav,

a elementi su ostali bez maske:
cijeli bosanski rječnik može stati
u hropac logoraša iz Omarske.



(Bihać, 29. 2. 2000.)

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net