Kuća od pepela
|
|
Glineni pijetao suši se na krovu.
Još vihore košulje, rupci, peškiri, jedine zastave iz zadnjega rata. Po svježim budžacima smještaju se preci: razapet did iz četrdeset druge, logorski otac, i dva previdna brata. Kćerke kraj njih stavljaju lutke. Žena kuha ručak za dva vijeka. Ja svjetlost u dlanove hvatam. Riječi se mrve po zidovima, njihova jeka katkad je krin, levha, katkad jauk. Zgledamo se poput vojnika u rovu, dok glineni horoz kukuriče na krovu; i vihore rupci, košulje, peškiri, jedine nacionalne zastave, još čiste. čeka se samo da iza brda pomoli se bog Radogost. Ili rat, neizbježni naš dôst. (Bihać, 5. 9. 1999.) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |