Jezerski hotel
|
|
ležali smo
kao dva mala lokvanja na sudnjem danu gledao sam u okvir prozora čekajući da grana takne okno jer sam tada znao da je opet želim kao kad grana takne okno klizio bih u nju posljednji adem posljednji adem koji misli da će biti spašen ali grana još nije taknula okno pa sam gledao u okvir prozora iza kojeg je bio svijet koji je nekoliko puta čuo moje korake ne veće od palčićevih stopa i soba bi i dalje mirisala na ćoškove rodne kuće kada joj se počne približavati jesen da ona nije rekla: moje djetinjstvo tako sliči na ovaj jezerski hotel šutio sam i gledao okno u koje treba da kucne moja i njena zlatna grana a tako bih se odjednom vratio tamo odakle sam uvijek bježao jer djevojke u mome zavičaju bile su nježne kao dunjin list jer djevojke u mome zavičaju nježne su bile kao omaha jer djevojke su u mome zavičaju bile nježne kao ja dok se već čuo udar vode o kadu ili njena leđa ta od tuša omaha šuštanje potom peškira i fijuk kao kad se otrese mokra kosa i udari o ogledalo pojavila se napokon u okviru kao slika kada se pojavi u okviru drhtao sam ne od rose drhtao sam rosan ti si moja ofelija rekao sam pa je kucnula o okno grana kao zvono za početak sudnjeg dana (Ljubljana, 6. 3. 1996.) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |