Anno domini MM
|
|
Na početku svakog milenija
Adem posegne za jabukom. Rebro i glina. Kosti i humus. Kosti nevinih u narednom će stoljeću postati zmijske kosti: doći će kroz krv, i pogoditi naše srce, precizno, poput pravde. Dotad, zastave će se bojiti očima predaka. Dotad: pišem pjesmice, uredne, kao kućice za paraplegičare. Sanjam doba u kojem se kolijevka njihala sama od sebe. Jutarnja krila melekā. Zemlja u kojoj svako novorođenče liči na Isusa Krista. Zemlja ljupka kao poljski zahod. I maćuhicê ispod pendžera po kojima smo jedino razlikovali dan od noći. Škrinja iz koje iskače mali bog Tir. Majko, ko to godinama tuli u svrnut jelenji rog? Kosti, ipak, i glina. Kosti su pleteće igle XX vijeka. Glina je Božiji kvasac. Milenij čitav zabacismo za leđa, kao đubretarac. A nijedan dan nije naš. Ali, ubrat ću, evo, paradajz; i to je moj doprinos da se jaz od adema premosti do Adema. (Split-Vranjić, 18-20. 7. 2000.) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |