Na vrhu svita
|
|
U Malmöu
kiša snizuje nebo do streha, do trepavica na izbjegličkom sjedimo balkonu fajtina nam se već skuplja oko ušnih resica preko mliječnog stakla rasprostiremo lica zavičajne pejzaže borovi i borovi od njihovih mrzlih iglica može se napraviti kraljevska krunica i kafa, kućna parica čiji miris odlazi do arapske bakalnice u prizemlju usamljeni smo poput ptica njegova samoća je teža za godine prije mog rođenja vrijeme kad smo bili razdvojeni dijeli logorska žica na komunizam i kapitalizam zemlja u kojoj se ne suši sijeno je jadnica i nije zaslužila nijedan miris zemlja u kojoj piscima kupuju olovke zaslužuje da bude jedinica kažemo otac i ja ali ne bismo uspjeli lica rasporedit po našim riječima dok suze snizuju nebo ispod trepavica i glasovi se čuju u offu dok bez znatiželje pratimo kako isplovljava krstarica na jug, u katastrofu (Bihać, 27. 8. 1999.) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |