Ključanin, Zilhad


 

 

Izvor

 

Liječio sam uši, glavobolju, vid.
Nerotkinjama plàvio djecu, plákao
sa međunožja im stid.

Nikad presušio nisam, moja žila seže
do samog pupka zemlje, tamo gdje Bog
je babica, i trbuhe vodā veže

jedan po jedan, sladak po slan.
Po jedno sunce i pola mjeseca
ispijao sam svaki dan.

Devedeset druge godine nasta kijamet
bez vidljivog smaka svijeta. Nestade
onih što imali su zjene za čuda, i pamet

što im do jučer sezala nije, niti sutra.
Voćke prestaše zriti, sunce û se stade,
ne razlikujem više ponoć od bijela jutra.

Samo ponekad, vjetar nanese glas,
il' sjenku što pod pazuhom nosi glavu,
i traži nevinu stopu, traži spas.

Al' stope nevine nema: posvemašnji grijeh.
Odlazim. Dok za mnom praznina hlapi:
Rahmetullahi alejh'! Rahmetullahi alejh'!



(Bihać, 26. 9. 1998.)

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net