Ključanin, Zilhad


 

 

Božije drvo

 

Tamo, gdje vjetar miješa
kosti i kreč
krikove i romor kiše

plijesan nagriza stvari
koje su nekad bile
nečija želja

na javi
u snu
na ahiretu

gdje se sudara dah ubice
sa dahom žrtve, i cigla se osiplje
kao štaub po dječijim kolačima

tamo, gdje nema zore
ni bijela dana, ni lica
da se izmjeri s licem danice -

izraslo je drvo:
nijednom drvetu nalik
sa lišćem bez šûma

i granama okrenutim
prema istoku -
plače umjesto svih nas.



(Bihać, 29. 9. 1999.)

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net