Božije drvo
|
Tamo, gdje vjetar miješa
kosti i kreč krikove i romor kiše plijesan nagriza stvari koje su nekad bile nečija želja na javi u snu na ahiretu gdje se sudara dah ubice sa dahom žrtve, i cigla se osiplje kao štaub po dječijim kolačima tamo, gdje nema zore ni bijela dana, ni lica da se izmjeri s licem danice - izraslo je drvo: nijednom drvetu nalik sa lišćem bez šûma i granama okrenutim prema istoku - plače umjesto svih nas. (Bihać, 29. 9. 1999.) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |