Karabegović, Avdo Hasanbegov


 

 

Ja nisam...

 

Ja nisam nikad vidio vedra neba,
Tek crni oblak viš' mene se vije
Ja anđeoskog nisam vođ'o lika -
Sotona horda na mene se smije!

Ja nisam nikad klonuo ni pao,
Ja pod bremenom teškim ne jauknu';
Ja gledam namršteno nebo
I mirno čekam gromovi da puknu!

Ja nisam nikad viđ'o sreće lica:
Ja samo b'jedu grlim i cjelivam
I pijem vrelu krvcu srca svoga,
A mutnog oka suzom se umivam.

Ja mirno čekam smrt sa golim mačem
Da mladog srca prospe krv mi vrelu, -
Pa hoću l' tada biti vedra lica,
Il, i tad tuga biće na mom čelu?

Sve, svedno mi je, neka dođe sada
I trgne srce, grobak moje sreće,
Ja sklopit ruke na molitvu neću
Jer ni tam' - znadem - gore bit mi neće!

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net