Kapidžić, Mirsad


 

 

Sat

 

Ponor bez dna
u očima tvojim
mi govori zašto se bojim
sniježnih daljina.

Pogana i pomalo uplašena svijeća
u uglu omiljene sobe
mi nagovještava selidbene tokove
preljepih samoća.

Koliko mi je potrebna
jasnoća,
svježih poruka
toliko se dugo i povjeravam
bezazlenom mraku.

Već danima gledam
razlivene mučnine
i tražim u pokretu poznatih ruku
sopstvenu bol.

Ponor me zasićuje
neobjašnjivom toplinom
i nečujnom daljinom
proteklog sata.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net