Sat
|
Ponor bez dna
u očima tvojim mi govori zašto se bojim sniježnih daljina. Pogana i pomalo uplašena svijeća u uglu omiljene sobe mi nagovještava selidbene tokove preljepih samoća. Koliko mi je potrebna jasnoća, svježih poruka toliko se dugo i povjeravam bezazlenom mraku. Već danima gledam razlivene mučnine i tražim u pokretu poznatih ruku sopstvenu bol. Ponor me zasićuje neobjašnjivom toplinom i nečujnom daljinom proteklog sata. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |